: 6
Jednom je u jednoj zemlji mnogima zadavao brige vepar koji je razrovao mnoge njive, ubijao stoku i svojim zubima deračima oduzimao ljudima život. Kralj je obznanio da će biti bogato nagrađen tko god oslobodi zemlju te zvijeri, ali životinja je bila tako krupna i snažna da se nitko nije usudio ni prići šumi u kojoj je živjela. Naposljetku je kralj oglasio da će onomu tko ubije ili uhvati vepra dati ruku svoje kćeri jedinice. Živjela su tada u toj zemlji dva brata, sinovi nekog siromaha koji su izjavili da će preuzeti taj opasni zadatak. Starijega brata, koji je bio lukav i promućuran, nagnala je na to bahatost, ali mlađega, bezazlenog i prostodušnog kakav je bio, potaklo je samo njegovo dobro srce. Kralj reče: “Ako želite biti sigurni da ćete pronaći zvijer, morate ući u šumu s dvije različite strane.” Poslušali su njegov savjet, pa je stariji brat ušao u šumu sa zapada, a mlađi brat s istoka. Mlađi nije daleko odmaknuo kad se na stazi pojavio čovječuljak s crnim kopljem. Rekao je: “Dat ću ti ovo koplje jer si tako bezazlenog srca. Njime možeš ubiti vepra, budi siguran da će djelovati. Tebi neće nauditi.” Mlađi brat zahvali čovječuljku i zaputi se dublje u šumu s kopljem na ramenu. Vrlo je brzo nabasao na golemu zvijer. Nasrnula je na njega, no on je čvrsto držao koplje i vepar je, zaslijepljen bijesom, jurnuo ravno na koplje s takvom žestinom da mu je vrh koplja raspolutio srce. Mladić je naprtio grdosiju na leđa i krenuo, u namjeri da je odnese kralju; no kad je došao do ruba šume, naišao je na gostionicu u kojoj su se ljudi dobro zabavljali, pili i plesali. Među njima je bio i njegov stariji brat. Taj podlac nije imao hrabrosti ni da uđe u šumu, a procijenio je da vepar ionako neće nikamo odjuriti, pa je odlučio popiti malo vina da se osokoli. Kad je ugledao mlađega brata kako izlazi iz šume s veprom preko ramena, u svom je pokvarenom i zavidnom srcu osjetio sve snažnije iskušenje. Dozvao je: “Brate! Kakav si sjajan pothvat izveo! Čestitam! Dođi sad, sjedni, da nazdravimo tvojoj pobjedi.” Mladić u svojoj prostodušnosti nije ništa posumnjao. Ispričao je starijem bratu sve o čovječuljku i crnom koplju, kojim je ubio vepra. Ostali su tamo dok se nije spustila večer pa krenuli zajedno. Baš kad se posve smračilo, došli su do mosta koji je vodio preko potoka. “Hajde ti prvi”, reče stariji. Mlađi je brat krenuo naprijed. Kad je došao do sredine mosta, stariji ga je tako snažno udario po glavi da je pao na mjestu mrtav. Ubojica ga je zakopao na sprudu ispod mosta, podigao vepra na ramena i odnio ga kralju. “Ubio sam ga,” rekao je, “ali nisam vidio svojega jadnog brata. Nadam se da je živ i zdrav.” Kralj je održao riječ i stariji se brat oženio kraljevnom. Kad je prošlo neko vrijeme, a njegov se brat i dalje nije vraćao, rekao je: “Bojim se da ga je vepar rastrgao. O, jadni moj brat!” Svi su mu vjerovali i zaključili su da je to kraj priče. Ali ništa ne ostaje skriveno pred Božjim očima. Mnogo godina poslije, pastir je vodio svoje ovce preko mosta, kad je opazio nešto bijelo kako se ljeska dolje na sprudu. Pomislio je da bi to moglo biti nešto što će mu možda poslužiti, pa se spustio po to i našao snježnobijelu kost, koju je odnio kući te izrezbario od nje pisak za svoj rog. No na njegovo zaprepaštenje, kad je puhnuo, kost je zapjevala sama: “Pastiru, puhni u svoj rog, da ne budem više nijem, jer brat me ubi, brata svog, zakopa i ote plijen. Ponio se kao zvijer da uzme kraljevu kćer. ” “Čudesnog li piska!” reče pastir. “Od njega moj rog sam pjeva. Moram ga odnijeti kralju.” Kad ga je odnio kralju, rog je opet zapjevao, baš kao i prvi put. Kralj nije bio glup: odmah je shvatio što se po svoj prilici dogodilo te je dao prekopati sprud ispod mosta. A tamo je ležao čitav kostur muškarca, samo mu je jedna kost nedostajala. Zli brat više nije mogao poricati. Na kraljevu su ga zapovijed zašili u vreću i utopili u istom onom potoku kraj kojega je tako dugo ležalo tijelo njegova brata. A kosti mlađega premještene su da počivaju u prekrasnoj grobnici iza crkve.
Izvor: Philip Pullman: Grimmove bajke za male i velike

| KHM 28 | |
| 31,9 | |
| 4.073 | |
| 3.219 | |
| 52 | |
| 727 | |
| 13,98 | |
| 130 | |
| 17,9% | |
| Type-Token Ratio (TTR) | 0,558 |
| Moving-Average Type-Token Ratio (MATTR) | 0,859 |
| Measure of Textual Lexical Diversity (MTLD) | 163,1 |
| Hapax Legomena | 312 |
| Average word length | 4,43 |
| Median sentence length | 12,0 |
| 90th percentile sentence length | 27,9 |
| Direct speech share | 16,4% |
| Sentence complexity | 1,08 |
| Connectors | 0 |
| Referential cohesion | 0,012 |
| Character/name candidates | none |
| Character co-occurrence network | none |



