Vreme čitanja: 6 min
Medvjed i vuk pođoše jednog dana ljeti da se prošetaju šumom; medvjed čuje kako neka ptica lijepo pjeva, pa će vuku: „Brate, vuče, kakva li je to ptica, što tako lijepo pjeva?“ „To je car ptica“, odgovori vuk. „Tome se moramo pokloniti. Bio to carić!“ „Ako je tako“, opet će medvjed, „htio bih mu vidjeti carske dvore. Odvedi me tamo!“ „Ne može se to tako, kako ti misliš“, upozori ga vuk. „Moraš čekati dok dođe gospođa carica.“ I zaista, naskoro doleti gospođa carica s hranom u kljunu, pa i gospodin car, da nahrane svoje mlade. Medvjed htjede odmah za njima, ali ga vuk pridrži za rukav i reče: „Ne! Treba čekati dok otiđu carska gospoda.“ Zapamtivši dobro gdje se nalazi rupa u kojoj je gnijezdo, njih dvojica otkasaju. No medvjed nije imao mira, već htio vidjeti carsku palaču, i opet nakon malo vremena pođe naprijed. Doista su car i carica bili odletjeli; medvjed zaviri i opazi pet-šest mladih gdje leže u gnijezdu. „Zar je to carska palača!“ usklikne medvjed. „Jadna je to palača! Pa vi niste carska djeca, vi ste bijednici!“ Kad su to mladi carići čuli, ražljute se i stane ih cika: „Baš nismo. Naši su roditelji ugledni ljudi. Čuješ, medo, obračunat ćemo mi s tobom!“
Medvjed se i vuk preplaše, vrate se i zavuku u svoje brloge. Mladi carići vikahu i bučahu, pa kad im roditelji opet donesoše hrane, zaviču u jedan glas: „Nećemo taknuti i samu nožicu muhe, pa makar krepali od gladi, dokle god se ne ustanovi jesmo li ugledni ili nismo; bio ovdje medvjed, vrijeđao nas.“ „Umirite se, djeco, uredit ćemo to“, umiri ih stari carić, i odleti s gospođom caricom pred medvjedov brlog te zakriči i zaprijeti: „Staro gunđalo, zašto si mi uvrijedio djecu? Skupo ćeš to platiti i krvavo!“ I tako bi medvjedu naviješten rat. Medvjed digne u boj sve četveronošce: vola, magarca, goveče, jelena, srnu i sve što još na zemlji ima. Carić pozove sve što po zraku leti: ne samo male i velike ptice, već i komarce, stršene, pčele i muhe.
Kad je došlo vrijeme da ratuju, carić pošalje uhode da izvide tko je u neprijatelja vrhovni zapovjednik. Najlukaviji bijaše komarac; lijetaše zujeći tamo-amo po šumi gdje se skupljaše neprijatelj, i napokon sjedne pod list na drvetu ispod kojega neprijatelj vijećaše. Medvjed zovne preda se lisca pa mu reče: „Lišče, ti si najlukaviji među životinjama: treba da budeš general i da nas povedeš.“ „Dobro“, pristane lisac, „samo kakve ćemo znakove ugovoriti?“ Nitko nije znao. Nato će lisac: „U mene je lijep kitnjast rep; gotovo je kao crvena perjanica; kad dignem rep uvis, sve je u redu, i vi treba da navalite; kad ga spustim, bježite što vas noge nose.“ Kad je to čuo komarac, vrati se k svojima i oda cariću sve potanko.
Na dan same bitke dotrči četveronožna vojska žurno i šumno, sve se zemlja trese; carić doleti sa svojom zračnom vojskom: zuka, kriještanje, roj za rojem, baš da se čovjek zaprepasti. Napokon navale jedni na druge. Carić naloži stršenu da se zavuče liscu pod rep i da ga izbode. Kad je lisac bio uboden prvi put, trgne se i digne jednu nogu, ali podnese bol, a rep još držaše visoko; zbog drugog uboda morade ga učas spustiti; ali od trećeg uboda zaboli ga tako, da vrisne i uvuče rep među noge. Kad su životinje to vidjele, pomisle da je sve propalo, i stanu bježati glavom bez obzira, svaka u svoj brlog. Ptice dakle pobijediše. Tada gospodin car odleti s gospođom caricom kući k svojoj djeci i klikne: „Radujte se, djeco! Jedite i pijte, koliko vam srce želi; nadjačali smo u ratu!“ „Nećemo još jesti“, usprotive se carići; „neka medvjed najprije dođe pred gnijezdo i zamoli za oproštenje; neka izjavi da smo ugledna djeca.“ Carić odleti pred medvjedov brlog i prodere se: „Ej, gunđalo! Da si došao mojoj djeci pred gnijezdo! Treba da ih zamoliš za oproštenje! Valja ti izjaviti da su moja djeca ugledna! Inače polomismo ti rebra.“ Medvjed, sav prestrašen, smjesta otpuže tamo i zamoli da mu oproste. Istom sada mladi carići budu zadovoljni; sjednu zajedno te stanu jesti, piti i veseliti se sve do kasne noći.
Izvor: Braća Grimm: Priče (Viktor Kralj, Vjeverica 1962)

Informacije za naučnu analizu
Statistika bajke | Vrednost |
|---|---|
| Broj | KHM 102 |
| Prevodi | EN, ZH, ES, FR, RU, UA, CZ, PT, JA, DE, VI, TR, IT, PL, NL, RO, EL, HU, DA, FI, SE, BE, BG, SK, SL |
| Indeks čitljivosti po Björnssonu | 32,6 |
| Broj karaktera | 4.026 |
| Broj slova | 3.132 |
| Broj rečenica | 52 |
| Broj reči | 697 |
| Prosečan broj reči po rečenici | 13,40 |
| Reči sa više od 6 slova | 134 |
| Procenat dugih reči | 19,2% |
| Odnos tip-token (TTR) | 0,588 |
| Pokretni prosečni odnos tip-token (MATTR) | 0,873 |
| Mera tekstualne leksičke raznovrsnosti (MTLD) | 173,3 |
| Hapax legomena | 309 |
| Prosečna dužina reči | 4,50 |
| Medijana dužine rečenice | 11,0 |
| 90. percentil dužine rečenice | 28,4 |
| Udeo direktnog govora | 33,3% |
| Složenost rečenice | 1,83 |
| Konektori | 0 |
| Referencijalna kohezija | 0,010 |
| Kandidati za likove/imena | nema |
| Mreža ko-pojavljivanja likova | nema |



