Grobni humak - Bajka braće Grim

Neki bogati seljak stajao u dvorištu i promatrao svoje njive i vrtove; žito bujalo, a grane voćaka savijale se od izobilja plodova. Još od prošle godine velike hrpe žita u hambaru, da su grede jedva držale. Zatim pošao u staju; u njoj tovljenih volova, pretilih krava i glatkih konja. Napokon se vratio u svoju izbu i pogledao na željezne sanduke, u kojima je čuvao novac. Dok je tako gledao svoje bogatstvo, netko žestoko pokuca, ali ne na vrata njegove sobe, već na vrata njegova srca. Vrata se otvoriše i on ču glas: „Jesi li kome dobro činio? Jesi li vidio bijedu siromaha? Jesi li s gladnima dijelio svoj kruh? Jesi li bio zadovoljan onim, što si posjedovao, ili si još više tražio?“ I srce odmah odgovori: „Bijah tvrdo i nemilosrdno, te svojima nikad dobra ne učinih. Kad bi došao siromah, okretah se od njega. Ne marih za boga, već neprestano mišljah, kako da mi se poveća bogatstvo. Da mi je sve ono pripadalo, što se pod nebom krije, opet mi ne bi bilo dosta.“ Kad čuo taj odgovor, silno se uplaši; koljena mu zadrhtaše, i morade sjesti. Uto opet netko pokuca, i to na vrata njegove sobe. Bijaše to njegov susjed, siromah, koji imađaše mnoštvo djece, te ih više nije mogao nahraniti. „Znam, da je moj susjed bogat, ali on je isto tako škrt; mislim, da mi neće pomoći, no moja djeca traže kruha; pokušat ću“, pomisli siromah, pa će bogatašu: „Ti ne daješ lako od svoga; ali ja stojim ovdje kao onaj, kojemu je voda došla do grla; djeca mi gladuju, uzajmi mi četiri varićaka žita.“ Bogataš ga dugo promatraše. Prva sunčana zraka milosrđa počela da topi kap s leda lakomosti. „Neću da ti uzajmim četiri varićaka“, odvrati bogataš, „već ću ti osam pokloniti uz uvjet.“ „Šta mi je činiti?“ zapita siromah. „Kad umrem, treba da tri noći stražiš na mome grobu.“ Seljaka se prijedlog neugodno dojmio, ali, pritisnut nevoljom, bio bi na sve pristao; pristane dakle i odnese žito kući. Kao da je bogataš slutio, šta će se dogoditi; nakon tri dana nenadano se sruši mrtav. Nitko ne znade, kako se to dogodi, ali nitko i ne požali za njim. Kad ga zakopaše, sjeti se siromah svog obećanja: zaželje, da bude oslobođen te dužnosti, no opet pomisli: „Ipak je prema tebi bio milosrdan; njegovim si žitom nahranio svoju djecu; pa da to i nije, opet treba da izvršiš obećanje, što si mu ga dao.“ Kad se sunoća, ode na groblje i sjede na grobni humak. Naokolo tišina, samo mjesec sja iznad grobnih humaka; katkad bi proletjela sova tužno hučući. Kad granulo sunce, siromah bez ikakve neprilike pođe kući. Isto tako prođe i druga noć. Ali uvečer trećega dana prožme ga neobičan strah; kao da će se nešto dogoditi. Kad stiže tamo, opazi kraj zida čovjeka, kojega još nikada vidio nije. Neznanac ne baš mlad, a lice mu posuto ožiljcima; oči mu naokolo gledaju oštro i vatreno; ogrnut starom kabanicom, samo mu se vide velike jahaće čizme. „Što tražiš ovdje?“, zapita ga seljak. „Ne bojiš li se samotna groblja?“ „Ne tražim ništa“, odgovori čovjek. „Niti se bojim. Ja sam kao i onaj mladić, što je pošao da nauči strahovati, ali se uzalud trudio; ali on je dobio kraljevsku kćer za ženu i s njom veliko bogatstvo, a ja ostao vječiti siromah. Ja sam obični otpušteni vojnik, pa bih htio ovdje noćiti; inače ostah bez krova.“ „Ako se ne bojiš, ostani sa mnom i pomozi mi da čuvam onaj grob tamo“, predloži seljak. „Držati stražu, to je dužnost vojnika“, samosvjesno će neznanac. „Što god nas ovdje zadesi, dobro ili zlo, snosit ćemo skupa.“ Seljak pristade, i njih dvojica sjedoše zajedno na grob.

Svuda vladao potpun mir, kadli oko ponoći zazviždi nešto u zraku, i oba stražara opaze nečastivoga, koji je stajao glavom pred njima. „Otale, lupeži!“, poviče na njih. „Taj, što leži u grobu, pripada meni, uzet ću ga; ako ne otiđete, zavrnut ću vam vratom.“ „Gospodine s crvenim perom“, javi se vojnik, „vi niste moj kapetan, i ja vas ne moram slušati; straha još ne poznajem. Idite samo svojim putem; mi ćemo sjediti ovdje.“ „Ta ćeš dva odrpanca najlakše predobiti zlatom“, pomisli đavao, pa udesi mekše žice i zapita prijazno, ne bi li htjeli kesu zlata, pa da pođu kući. „To bi se moglo“, prihvati vojnik. „Samo se kesom zlata nećemo zadovoljiti; ako nam možeš dati toliko zlata, koliko stane u moju čizmu, uklonit ćemo se i otići.“ „Nemam toliko uza se“, odgovori đavo. „Ali donijet ću; u obližnjem gradu stanuje novčar, moj dobar prijatelj; pozajmit će mi.“ Kad je đavo otišao, skine vojnik lijevu čizmu, pa će odlučno: „Nasamarit ćemo mi ugljenara; daj mi samo nož, kume!“ pa skine s čizme đon, te je stavi kraj grobnoga humka u bujnu travu, tik uz rub napol obrasle jame. „Tako, sad je sve u redu“, završi vojnik. „Sad može dimnjačar doći.“ Obojica sjedoše pa čekaj; ne potraje dugo, kad eto ti đavla s vrećicom zlata u ruci. „Samo saspi unutra!“, žurno će vojnik i digne čizmu malo uvis. „Ali to nije dosta.“ Đavo isprazni vrećicu; zlato propade kroz čizmu, i ona ostade prazna. „Ludi đavole!“, vikne vojnik. „Neće doteći; nisam li ti odmah rekao? Vrati se i donesi više.“ Đavo zavrti glavom, otide i nakon jedan sat vrati se s mnogo većom vrećom pod pazuhom. „Samo sipaj!“, zahihoće vojnik. „No sumnjam, da će se čizma napuniti.“ Zlato je zvečalo i padalo, no čizma opet prazna. Đavo napokon sam zaviri u nju svojim žarkim očima i uvjeri se o tomu. „U tebe su strahovito jaki listovi“, ljutito će đavo i iskrivi usta. „Misliš li, da ja imam konjsku nogu kao ti. Otkada si tako škrt? Gledaj, da još doneseš zlata, inače propade naša trgovina.“ Čudovište opet otkasa; no ovaj ga put dugo ne bi, pa kad se napokon pojavi, dahtaše pod teretom vreće, što ju nosaše na ramenu. Saspe zlato u čizmu, a ona prazna kao i prije. Razbjesni se i već htjede vojniku istrgnuti čizmu iz ruke, kadli se u taj čas pojavi na nebu prva sunčana zraka, a zli duh odleti vrisnuvši strahovito. Uboga duša bi spasena.

Nato seljak htjede podijeliti zlato, ali mu vojnik reče: „Daj siromasima, što pripada meni; a ja ću k tebi u tvoju kolibicu, i nas ćemo dvojica od preostaloga zajedno živjeti u miru i slozi, dokle je volja božja.“

Izvor: Braća Grimm: Priče (Viktor Kralj, Vjeverica 1962)

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu