Klatež - Bajka braće Grim

Reče pjetlić kokici: – U ovo vrijeme orasi dozrijevaju; hajdemo zajedno na brdo, da ih se jedamput najedemo, dok ih vjeverica ne odnese. – Dobro! – pristane kokica. – Hajde da se razveselimo. Pođu skupa na brdo, pa kako bijaše vedro, ostadoše sve do ve čeri. Nije mi poznato, da li se bijahu prejeli ili bijahu obijesni, no naprosto ne htjedoše pješice ku ći, te pjetlić nač ini kola od orahovih ljusaka. Kad je svršio posao, sjedne kokica u kola pa će pjetliću: – Sad se samo upregni. – Baš si pogodila – dočeka pjetlić. – Radije ću pješice kući, nego da se upregnem; ne, tako nismo ugovorili. Koč ijaš bih još mogao biti i sjediti na njegovu sjedalu, ali da sam vu čem, bogme neću. Dok su se tako prepirali, evo ti patke: – Lupeži, tko vam je dopustio, da dođete u moje orašje? – zakloca patka. – Čekajte, dat ću ja vama! – pa se isprsi i otvorenim kljunom navali na pjetlića. Ali pjetlić, ne budi lijen, udari na patku; napokon je svojim ostrugama žestoko ispara, te ona zamoli milost i za kaznu mirno se upregnu u kola. Pjetli ć sjedne na kočijaško mjesto, i sad ih stade jurnjava; trči patka što je noge nose. Kad su se tako neko vrijeme vozili, sretnu dva pješaka: pribada ču i iglu. – Stoj, stoj! – viknu pješaci i stanu kazivati, kako će se naskoro smrknuti kao u rogu, te neć e moći dalje, a i cesta je ružna, pa bi malo da sjednu u kola; i još dodaše, kako su bili u krojačkoj gostionici pred gradskim vratima i tako se zadržali kraj piva. Pjetlić im dopusti da sjednu s obzirom na to što su mršave, pa ne će zauzeti mnogo mjesta; ali moradoše obećati da njemu i njegovoj kokici neće gaziti po nogama. Kasno uveč er stignu k nekoj krčmi i svrate se u nju, buduć i da u noći ne htjedoše dalje, a i stoga što patka ne bješe vrsna na nogama: gegala se sad nalijevo, sad nadesno. Krčmar se sprva ispričavao, kako mu je kuća već prepuna, i, dakako, pomišljao, da to neć e biti baš otmjena gospoda; no kad mu polaskaše i obećaše, da će mu dati jaje, što ga je kokica na putu snijela, pa i patku da može uzeti, koja svaki dan nosi jaja, pristade napokon, da mogu prenoćiti. Nato gosti stanu naručivati, dok se god ne nauživaše do mile volje. Rano u zoru, dok je sve još spavalo, probudi pjetlić kokicu, uzme jaje, prokljuje ga, i zajedno ga pojedu; ljupinu bace na ognjište. Zatim pođu k igli, koja još spavaše, uzmu je za ušice i zabodu u jastuk od krčmareva naslonjač a, a pribadač u u ruč nik, pa onda, ni pet ni šest, odlete preko pustopoljine. Patka rado spavaše pod vedrim nebom; kako bijaše ostala u dvorištu, č u njihov šum, razbudi se, ode do potoka i otpliva; tako je išla brže nego kad je bila upregnuta. Nekoliko sati poslije toga ustane krčmar, umije se i htjedne se ruč nikom otrti, kadli mu pribadača zapara preko lica crvenu crtu od uha do uha. Zatim ode u kuhinju da pripali lulu, ali kad k ognjištu, vrcnu mu u oč i ljupine od jajeta. – Sve se danas urotilo protiv moje glave – promrmlja i spusti se mrzovoljno u svoj naslonjač , ali brže skoč i uvis i vikne: – Jao! – jer ga igla još žešće ubode, i ne baš u glavu. Sad se istom razgnjevi posumnjavši na goste, koji su sino ć kasno došli. Ode da ih vidi, a kad tamo, od njih ni traga ni glasa. Zakle se, da nikad više ne će u svoju kuću primiti klateži, što mnogo troši, ništa ne plać a, a povrhu, da se zahvali, zbija rđave šale.

Izvor: Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke (Viktor Kralj)

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu