Majstor Šilko - Bajka braće Grim

Majstor Šilko bio vam omalen i suhonjav, ali živahan, vižlast čovo koji nije ni na tren mirovao. Lice mu, iz kojega je stršio nos zavrnut uvis, bilo kozičavo i mrtvački blijedo, kosa sivkasta i kuštrava, a sitne mu oči neprekidno strijeljale lijevo i desno. Sve je zahvaćao svojim pogledom, sve zapažao, grdio na sve strane, kudio svakoga, sve uvijek znao bolje od drugoga i svagda i u svemu imao pravo..le li prolazio cestom, žustro je mahao i veslao obadvjema rukama, i tako je jednom nekoj djevojci što je nosila vodu izbio čabricu iz ruku, a voda visoko zapljusnula te i njega polila.

— Kozo glupava! — osu on na djevojku dok je otresao vodu sa sebe. — Zar nisi mogla gledati i vidjeti da idem za tobom?

Po zanatu bijaše on postolar. Žustro je ubadao šilom i odatle mu nadimak. A kad je prošivao, trzao je dretvu tako silovito te bi munuo šakom svakoga tko nije stajao podalje. Nijedan djetić ni momak nije u njega ostajao više od mjesec dana, jer je majstor Šilko uvijek korio i zanovijetao i svagda imao štogod prigovoriti i najbolje uradenu poslu: jednom ubodi nisu jednaki, drugi put jedna cipela dulja, treći put jedna peta viša od druge, ili opet koža nije čekićem dovoljno umekšana.

— Čekaj, pokazat ću ja tebi! — prijetio on djetiću. — Vidjet ćeš kako treba kožu umekšati!

I dohvatio bi remen i dvaput-triput ožegao momčića po leđima.

Majstoru Šilku svi redom bili lijenčine. A on sam nije mnogo vrijedio, jer nije mogao ni četvrt sata na miru sjediti. Kad bi mu žena jutrom poranila i vatru naložila, iskočio bi on iz postelje kao sumanut, odjurio bosonog u kuhinju pa se okomio na ženu:

— Što? Zar mi kuću kaniš zapaliti? Pa to je vatra da bi čovjek na njoj mogao i vola ispeći! Ili misliš da drva s neba padaju i ne stoje novaca?

Kad bi djevojke stajale uz badanj za pranje rublja i u smijehu uzele preklapati o novostima, on bi okrenuo da ih grđi na pasja kola:

— Gle, glupih li gusaka! Stoje, gaču i toroču, a posao im nije ni nakraj pameti! Blebeću umjesto da na rad prionu! I čemu uvijek novi sapun? Besprimjerno rasipanje! A svrh svega sramotna lijenost! Čuvaju nježne ruke! Boje se da valjano properu i protaru rubeninu! I poskočio bi odande te u trku prevalio vedro puno lužine i svu bi kuhinju njome preplavio.

Ako su u susjedstvu podizali novu kuću, eto njega na prozor da promatra i zamjera:

— Gle, opet za zidanje uzimaju crveni pješčanik, kamen mekan i šupljikav, koji se nikad ne oslobađa vlage i mokrine! — mrsio majstor Šilko kroza zube. — Tko u toj kući bude stanovao, neće zdrav ostati! I gle kako ti zidari loše zidaju i nemarno kamen slažu! Pa ni žbuka im ne valja! Treba da je miješaju sa sitnim šljunkom, a ne sa pijeskom! Još ću i to doživjeti da se kuća sruši i ljudima na glavu obori!

Vratio se i sjeo za posao, napravio dva-tri uboda šilom, pa opet poskočio, odvezao kožnu pavezinu ili pregaču i viknuo:

— Moram van da ljude upozorim! Moram onamo da ih urazumim!

Međuto se namjerio na drvodjelje, na tesare.

— A što je opet ovo? — viknuo on. — Pa vi ne tešete prema konopcu! Zar mislite da će vam grede ravno stajati? Sve će se to jednom rasklimati pa onda dođavola!

I tako jednome između tesara istrže bradvu iz ruke da mu pokaže kako valja tesati, kadli se toga trena dovezoše kola natovarena glinom. Majstor Šilko odbaci bradvu, pritrča vozaru, seljaku koji je išao pokraj kola, pa se na nj razgalami:

— Nisi ti, brajane, pri zdravoj pameti! Tko je ikad vidio i čuo da se mladi konji uprežu u teška kola? Pravo je čudo da ti već nisu uginule jadne životinje! Seljak mu nije ni riječi odbesjedio, a majstor Šilko u jarosti odjuri natrag u svoju radionicu. Kad htjede sjesti za stol da se opet lati posla, djetić mu pruži cipelu.

— Što je sad ovo? — okomi se majstor na momčića. — Zar ti nisam rekao da ne izrezuješ toliko? Nisu to papuče! Tko će lud kupiti takve cipele što imaju samo potplate i što će odmah sletjeti s nogu! Hoću da se moji nalozi točno izvršavaju! — Majstore — odgovori djetić — možda imate pravo da cipela ne vrijedi. Ali je to ona ista koju ste sami skrojili pa u rad uzeli. Kad ste maloprije izjurili odavde, bacili ste je sa stola na pod, a ja, evo, samo je podigoh. Vama ni anđeo nebeski nebi mogao ugoditi.

*

Jedne noći usnulo se majstoru Šilku da je umro i da se nalazi na putu u raj.

Kad je izbio pred rajska vrata, snažno pokuca, a sve mrseći kroza zube:

— Čudim se kako nemaju zvekir na vratima! Jer ovako je da čovjek izranjavi članke na prstima kucajući!

Sveti Petar odškrinu da vidi tko to tako kuca i navaljuje da u raj uđe.

— Ah, ti si to, majstore Šilko! — apostol će došljaku.

— Pustit ću te ovamo, ali te opominjem: dobro se u pamet uzmi i svojih se navada okani! Ništa da nisi kudio što vidiš na nebu, jer bi ti moglo prisjesti!

— Suvišne opomene! — dočeka majstor Šilko. — Pa znam ja dobro što je red, znano mi je što se pristoji. Uostalom, ovdje je, Bogu hvala, sve najbolje i sve savršeno, pa ništa i ne treba kuditi kao na zemlji.

Ušao majstor Šilko pa odmah počeo švrljati tamo-amo, ushodao se on nebeskim prostranstvima i rajskim prebivalištima. Zavirivao kojekamo, osvrtao se lijevo i desno, kimajući ili vrteći ovda-onda glavom, ili bi pak štogod gunđao u bradu.

Obilazeći naokolo, ugleda dvojicu anđela kako nose brvno. Bilo to brvno što ga je netko imao u svome oku, dok je u očima drugih tražio trun. Ali nisu anđeli brvno nosili po duljini nego poprijeko.

»Ma je li itko još vidio takvo bezumlje?« u sebi će majstor Šilko. Ali se odmah primiri, i ni riječi ne izusti naglas.

»Naposljetku, ako ćemo pravo«, nastavi majstor Šilko svoju misao, »svejedno je kako tko nosi brvno: uzduž ili poprijeko. Glavno je da s poslom valjano iziđe nakraj. A koliko vidim, ona dvojica još nigdje nisu zapela.«

Malo zatim ugleda opet dva anđela na poslu: ta dvojica prionula te na studencu grabe vodu pa je liju u bačvu, a bacva, gle, sva isprovrtana, svuda rupe na njoj, curi iz nje voda i pršti na sve strane. To su anđeli zemlju natapali kišom, ali majstor nije znao.

— Trista im jada! — omaknu se majstoru naglas, ali se on, srećom, odmah sjeti opomene i predomisli, pa u sebi nastavi: »Hja, možda je samo zabava i razonoda. Na kraju krajeva, ako je komu na šalu i zadovoljstvo, može se i takvom besposlicom baviti, navlastito ovdje na nebu gdje i ne rad rugo nego planduju i besposliče, koliko sam mogao vidjeti.« Dok je tako obilazio dalje, naiđe na kola što su zapela u podubokoj jami.

— Nikakvo čudo! — oduši majstor, obraćajući se onome što je stajao pokraj kola. — Čemu tovariti tako bezglavo i nerazumno? A što voziš u kolima?

— Pobožne želje — odgovori onaj. — Nisam mogao s njima na pravi put, ali sam kola još sretno dogurao dovde. Nadam se da neću s njima ovdje sasvim zapeti i da mi neće ostati zaglavljena u jami.

U taj čas eto doista anđela sa dva svoja konja: dovede ih i odmah upreže u kola.

»Tako valja!« u sebi će majstor Šilko. »Ali dva sama konja nisu dovoljna i ne mogu izvući kola: treba u najmanju ruku upregnuti četiri.«

Eto tada i drugog anđela: dovede i on dva konja te ih upreže. Ali gledaj čuda naopaka: nije ih upregao sprijeda nego straga! Nije to majstoru Šilku nikako išlo u glavu, nije se on mogao s time pomiriti.

— Blesane blesavi! — provali majstor. — Što to radiš? Zar je ikad itko, otkad je svijeta i vijeka, tako izvukao kola? U svojoj umišljenosti i obijesti smatraju da sve znaju bolje i najbolje…

Još bi on nastavio u svojoj besjedi, ali ga netko između nebeskih žitelja ščepa za vrat te ga snažno izgura van.

Pod visokim lukom nebeskih dveri obazre se majstor još jednom za kolima i vidje kako su ih četiri krilata konja podigla u visinu…

*

U tom se trenu majstor Šilko trže odà sna, probudi se i zapovrnu besjedu sam sa sobom:

»Ono jest, na nebu je dakako sve drukčije nego ovdje na zemlji, pa štošta treba razumjeti i oprostiti. Ali tko da mirno gleda kako netko konje upreže istodobno sprijeda i straga? Doduše, konji im imaju krila, ama tko i odakle da to zna? Uostalom, golema je glupost i besmisao da se konjima, koji imaju četiri noge za trčanje, još i krila prikapčaju. Sada pak treba da ustanem, jer će mi inače svu kuću naglavce izvrnuti. A svakako je sreća što nisam doista umro.«

Izvor: Braća Grimm: Bajke i priče (Josip Tabak)

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu