Dvanaest lovaca - Bajka braće Grim

Imao neki kraljević zaručnicu i veoma je volio. Sjedio jednom kod nje sav sretan, a uto stigne glas da mu je otac teško bolestan, pa da ga još prije svoje smrti želi vidjeti. „Moram otići od tebe; evo ti prsten za spomen. Kad budem kralj, doći ću opet da te povedem sa sobom“, utješi je kraljević i odjaše. Došavši kući nađe oca na samrti. „Predragi sine“, progovori otac, „htio sam te još jedanput vidjeti prije nego umrem; obećaj mi da ćeš se po mojoj volji oženiti!“ I spomene neku kraljevsku kćer koja treba da bude njegovom ženom. Sin se ražalosti, te ne mogaše razmisliti, već odgovori: „Da, dragi oče, vaša želja treba da se ispuni.“ Nato kralj zaklopi oči i umre. Kad su sina proglasili za kralja, a vrijeme žalosti prošlo, svoje obećanje što ga je dao ocu morade održati, pa zaprosi onu kraljevnu, i ona mu bi obećana. Kad to saznadne prva zaručnica, gorko se rastuži s te nevjere. „Predrago dijete“, progovori joj otac, „zašto si tako žalosna? Što god zaželiš, dobit ćeš.“ Kraljevska kći razmisli, pa će nato: „Dragi oče, željela bih jedanaest djevojaka koje su licem, obličjem i stasom posve nalik na mene.“ „Ako je moguće, želja će ti se ispuniti“, obeća joj otac i zapovjedi da po svemu kraljevstvu traže, te nađoše jedanaest djevica sasvim sličnih njegovoj kćeri licem, obličjem i stasom. Kad su djevice došle, kraljevska kći naloži da se načini dvanaest lovačkih odijela, jedno kao drugo: jedanaest djevica morade ih obući, a ona obuče dvanaesto. Zatim se oprosti sa svojim ocem i odjaše s njima k dvoru svoga prijašnjega zaručnika, što ga je silno voljela. Ondje zapita jesu li mu potrebni lovci i da li bi ih sve uzeo u službu. Kralj je pogleda, ali je ne prepozna; kako bijahu sve sami lijepi ljudi, pristane, i tako njih dvanaest postanu carski lovci.

Kralj imao lava, veoma neobičnu životinju, koja je sve znala, skriveno i tajno. Jedne večeri progovori lav kralju: „Ti misliš da imaš dvanaest lovaca?“ „Da“, odgovori kralj, „to je dvanaest lovaca.“ „Varaš se, to je dvanaest djevojaka.“ „Nije istina!“ samosvjesno će kralj. „Kako ćeš mi to dokazati?“ „Naredi da tvoje predsoblje pospu graškom“, pouči ga lav. „Odmah ćeš vidjeti. Muškarci imaju čvrst korak, pa kad idu po grašku, nijedno se zrno ne makne; no djevojke tapkaju, kaskaju i nogama stružu, pa se grašak pomiče i odvrci nastranu.“ Kralju se svidio savjet, te on zapovjedi da predsoblje pospu graškom. Kad je kraljev sluga, što prema lovcima bijaše dobrohotan, čuo da će ih kralj iskušati, otiđe k njima te im sve ispripovjedi: „Lav bi htio kralja zavarati da ste vi djevojke.“ Kraljevna mu zahvali, a zatim naloži svojim djevicama: „Napregnite sve sile i stupajte po grašku čvrsto.“ Kad ujutro kralj pozove dvanaest lovaca, i oni dođu u predsoblje posuto graškom, djevice stupahu tako čvrsto, sigurnim i jakim korakom, te nijedno zrno nije vrcilo ili se maknulo. Kad djevice otiđoše, ljutito će kralj lavu: „Slagao si mi; idu kao muškarci.“ „Znale su da ćeš ih iskušati, pa su napregnule sve sile. Nego zapovjedi da se donese u predsoblje dvanaest kolovrata: vidjet ćeš kako će k njima pristupiti i veseliti se, a to ne čini nijedan muškarac.“ Kralju se svidi savjet, te on naredi da se u predsoblje donese dvanaest kolovrata. No sluga, želeći lovcima dobro, ode k njima i otkrije im namjeru. „Napregnite sve sile“, upozori kraljevska kći svoje drugarice, „i nemojte se obazirati na kolovrate!“ Kada kralj sutradan pozove svojih dvanaest lovaca, nijedan se od njih ne osvrnu na kolovrate. Opet će kralj lavu: „Slagao si mi; sve sami muškarci, nijedan kolovrata ni da pogleda.“ „Znale su“, uporno će lav, „da će biti iskušane, pa su napregnule sve sile.“ Kralj ne htjede više lavu vjerovati.

Dvanaest lovaca neprestano slijedilo kralja u lov, a kralj ih sve više volio. Ali kad su jednoga dana bili u lovu, dođe vijest da se približava kraljeva zaručnica. Čuje to prva zaručnica, i to ju tako dirne u srce, da se onesvijesti. Kralj pomisli da se njegovu dragome lovcu nešto dogodilo, te pritrči u pomoć. Skinuvši mu rukavicu, opazi prsten koji bijaše darovao svojoj prvoj zaručnici, pa kad joj se zagleda u lice, prepozna je. To ga se tako kosnu, te je poljubi, a kad ona otvori oči, reče joj: „Ti si moja, a ja tvoj, i nitko na svijetu ne može to promijeniti.“ Zatim drugoj zaručnici pošalje glasnika s molbom da se vrati u svoje kraljevstvo, jer da već ima ženu; tko je našao stari ključ, ne treba mu novi. Napokon proslaviše svadbu, a lav ponovo steče milost, jer je doista govorio istinu.

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu