Mladoženja razbojnik - Bajka braće Grim

Bio jednom mlinar koji je imao prelijepu kćer. Kad je došla u dob za udaju, pomislio je da bi joj trebao potražiti prikladna muža. “Naiđe li tko pristojan,” rekao je samome sebi, “njemu ću je dati.” Pročulo se to i nije dugo trebalo da se pojavi gospodin koji je došao raspitati se o njegovoj prelijepoj kćeri. Mlinar je razgovarao s njim, nije mu našao zamjerke i obećao mu je ruku svoje kćeri. Kćeri se, međutim, uopće nije svidio. Nešto joj kod njega nije ulijevalo povjerenje i, još gore, kad god bi pomislila na njega ili mu čula ime, osjetila bi kako joj se srce steže od užasa. Jednoga joj dana budući mladoženja reče: “Znaš, draga, zaručeni smo, a ti me nikad nisi posjetila. Zašto ne dođeš k meni? Uostalom, to će uskoro biti i tvoj dom.” “Ne znam gdje stanuješ”, reče djevojka. “U šumi”, reče joj on. “Na prekrasnom mjestu, vidjet ćeš.” “Mislim da neću uspjeti pronaći put dotamo”, reče ona. “Ne, ne, moraš doći u nedjelju. Već sam pozvao neke goste, jedva čekaju da te upoznaju. Pepelom ću ostaviti trag, da ga možeš pratiti između stabala.” U nedjelju je djevojku obuzeo grozan predosjećaj; sve bi joj bilo draže od puta kroz šumu do mladoženjine kuće. Napunila je džepove graškom da obilježi put, za svaki slučaj. Na rubu šume pronašla je trag od pepela, a sa svakim je korakom bacala po zrno graška lijevo i desno. Hodala je gotovo čitav dan kad je došla do dijela šume gdje je drveće raslo tako gusto i visoko da je ispod krošanja vladala tama, a tamo, u samom srcu šume, našla je mladoženjinu kuću. Nije bilo svjetla, ništa se nije čulo i kuća je djelovala napušteno; unutra nije bilo nikoga, osim ptice u krletki, a ni ona nije bila nikakva utjeha, jer znala je samo pjevati:

“Izađi! Idi kući! Odlazi! Ubojica tu živi! Pripazi!” Podigla je pogled prema ptici i rekla: “Ptičice, zar mi ne možeš ništa više reći?” Ptica ponovno otpjeva: “Izađi! Idi kući! Odlazi! Ubojica tu živi! Pripazi!” Mlada je obišla sve sobe, ali nije nikoga vidjela, sve dok se nije spustila u podrum. Tamo je zatekla vrlo staru ženu, koja je sjedila kraj vatre i odmahivala glavom. “Molim vas, možete li mi reći živi li ovdje moj mladoženja?” upita djevojka. “O, jadno dijete,” odgovori starica, “što ti je bilo da dođeš u ovu kuću? Upala si u leglo ubojica. Ti govoriš o mladoženji, a ovdje se možeš vjenčati samo za Smrt. Vidiš li na vatri velik lonac pun vode? Rekli su mi da je stavim da zakuha. Kad se vrate, sasjeći će te na komade i ubaciti u lonac, kuhati te tako dugo dok ne omekšaš i cijelu te pojesti. To ti je banda ljudoždera. Ali sažalila sam se nad tobom, jer si siroto bezazleno stvorenje, a osim toga, imaš tako lijepo lice. Dođi ovamo.” Starica ju je odvela iza široke bačve, gdje je iz ostatka podruma nisu mogli vidjeti. “Ostani tu i budi tiho”, rekla je. “Ako te čuju, s tobom je svršeno. Kad malo poslije zaspe, pobjeći ćemo.” Tek što je to izgovorila, banda ubojica došla je kući, a dovukli su još jednu djevojku, koju su oteli. Jecala je i zapomagala, ali bili su pijani i nisu se obazirali na njezine vapaje da joj se smiluju. Prisilili su je da popije čašu crnog vina pa čašu bijelog i onda žutog, a ta treća bila je za nju previše i srce joj je prepuklo. Strgnuli su tada s nje lijepu opravu i položili je na stol da je razrežu na komade i posole. Jadna buduća mladenka sva se tresla iza bačve dok je gledala kakvu su sudbinu i njoj ubojice namijenile. Uto jedan od njih opazi zlatan prsten na prstu mrtve djevojke. Dohvatio je sjekiru i odsjekao prst, no ovaj je poletio uvis pa preko bačve i ravno mladenki u krilo. Razbojnik nije vidio kamo je prst odletio i zato je uzeo svjetiljku da ga potraži. Drugi je ubojica rekao: “Pogledaj iza velike bačve, mislim da je tamo odletio.” No starica ih tada pozva: “Dođite večerati. Prst neće nikamo pobjeći, naći ćete ga ujutro.”

“Ima ona pravo”, rekoše ostali te privukoše stolce i sjedoše za večeru. Starica im je u vino ulila kapi za spavanje, tako da nisu stigli ni pojesti a već su se svi srušili na pod i pozaspali. Kad ih je čula kako hrču, mladenka se iskrala iz skrovišta iza bačve. Morala je koračati preko usnulih ubojica, koji su ležali posvuda po podu podruma. Užasno se bojala da će nagaziti na nekoga i probuditi ga. “Mili Bože, pomozi mi!” šapnula je i sigurno se dokopala podrumskih stepenica, gdje ju je čekala starica. Tiho su se popele, otvorile vrata i izjurile koliko ih noge nose. Sva sreća da je djevojka ponijela grašak da ga pobaca po tlu, jer pepeo koji je pokazivao put otpuhao je vjetar. A grašak je proklijao i pod mjesečinom je bilo lako vidjeti ga, tako da su slijedile trag sve do mlina, pred kojim su se našle baš kad je svitalo. Djevojka je ispričala ocu što se sve dogodilo, od početka do kraja, a starica je sve potvrdila. Na dan vjenčanja mladoženja se pojavio sa širokim osmijehom i ljubazan prema svima. Mlinar je pozvao svu rodbinu i prijatelje, a taj naočiti i srdačni muškarac ostavio je na njih jak dojam. Kad su sjeli jesti, svaki je uzvanik morao ispričati priču. Mladenka nije rekla ni riječi dok su slušali pripovijesti kako kruže oko stola i mladoženja je naposljetku rekao: “Hajde, draga, zar ne znaš nikakvu priču? Ispričaj nam nešto.” Stoga ona reče: “Pa dobro. Ispričat ću vam san koji sam usnila. Hodala sam šumom, kad sam naišla na kuću utonulu u mrak. Nigdje nije bilo nikog živog, samo ptičica u krletki koja je rekla: ‘Izađi! Idi kući! Odlazi! Ubojica tu živi! Pripazi!’ Dvaput je to izgovorila, ali, najdraži moj, to je bio samo san. Obišla sam sve sobe i, premda nije bilo nikoga, bilo je tamo nečeg jezivog. Na kraju sam sišla u podrum, gdje sam zatekla staricu koja je odmahivala glavom. Upitala sam je: ‘Živi li moj mladoženja u ovoj kući?’ A ona će: ‘Jao, jadno dijete, ti si u kući ubojice. Da, tvoj mladoženja živi ovdje, ali rasjeći će te na komade, skuhati i pojesti.’” “Nije tako!” oglasi se mladoženja. “Ne brini se, najdraži, to je bio samo san. Starica me sakrila iza velike, široke bačve i upravo su se tada razbojnici vratili, a dovukli su neku jadnu djevojku koja je zapomagala i molila za milost. Prisilili su je da popije tri čaše vina, crnog, bijelog i žutog, a od toga joj je srce prepuklo i umrla je.” “Nije tako i nije bilo tako!” viknu mladoženja. “Najdraži, samo ti mirno sjedi, to je bio samo san. Skinuli su joj lijepu opravu, položili je na stol te je razrezali na komade i posolili.” “Nije tako i nije bilo tako i ne daj Bože da bude tako!” zadera se mladoženja. “Smiri se, najdraži, to je bio samo san. Tad je jedan razbojnik opazio zlatan prsten na prstu nesretne djevojke. Dohvatio je sjekiru i odsjekao prst, a ovaj je poletio uvis i pao mi u krilo. I evo, ovo je taj prst, s prstenom.” S tim je riječima podigla prst s prstenom da ga svi vide. Mladoženja, koji je problijedio kao krpa, skočio je na noge i pokušao pobjeći, ali svatovi su ga ščepali i čvrsto ga držali pa ga odveli na sud. Vojnici su uhitili ostatak bande i svi su pogubljeni zbog svojih zlodjela.

Izvor: Philip Pullman: Grimmove bajke za male i velike

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu