Vreme čitanja: 14 min
Jednom davno živeo je jedan siromašan drvoseča sa ženom i tri ćerke u kolibici na ivici samotne šume. Jedno jutro, kad se spremao krenuti na posao rekao je svojoj ženi da pošalje najstariju ćerku da mu donese večeru u šumu inače neće nikad završiti sa svojim poslom. Da ne bi zalutala, on je planirao posipati put zrnima prosa.
Kad je sunce izašlo tačno iznad šume u kojoj je drvoseča sekao drva, najstarija ćerka je krenula prema ocu s loncem čorbe. Ali češljugari, kosovi, zebe, ševe i šumski i poljski vrapci su već do tada pozobali sva zrna pa devojka nije mogla pratiti put. Nasumce je odabrala smer i krenula. Hodala je sve dok sunce nije zašlo i dok se nije spustila noć. Sove su hukale, drveće je šumorilo u tami, a devojku je počeo hvatati veliki strah. Zatim je kroz drveće ugledala da se u daljini vidi neka svetlost i pomislila da onde žive neki ljudi pa ih je odlučila zamoliti da prenoći kod njih i krenula ravno prema treperavoj svetlosti.
Posle nekog vremena stigla je do jedne kuće čiju je svetlost videla duboko u šumu.

Pokucala je, a neki hrapav i grub glas joj je rekao da uđe. Devojka je prošla kroz mračni trem i došla do vrata od sobe pa pokucala. Isti grub glas ju je pozvao da uđe.
„“Ulazi samo“, viknu onaj glas.“
Kad je devojka otvorila vrata videla je da unutra sedi sedi starac koji je naslonio svoju glavu na obe šake dok mu se seda brada spuštala sve do zemlje. Kraj peći su ležale tri životinje: jedna krava šarulja, jedan petlić i jedna kokica. Kad je devojka ispričala starcu šta joj se desilo i zamolila ga da prenoći, on upita životinje šta misle o tome.
„Moja lepa kokice, moj petliću lepi, i ti, lepa šarulja, šta velice vi na to?“
Životinje su odgovorile „hum!“ šta je sigurno značilo da se slažu i dozvoljavaju devojci da prenoći u njihovoj kući. Starac joj je rekao da u kući ima svega u izobilju pa ju je zamolio da ode do peći i skuva im večeru. Devojka je zaista u kuhinji našla svega pa je skuvala ukusno jelo, ali nije mislila na životinje. Iznela je punu činiju na sto i sela pored starca pa počela da jede. Kad se zasitila bila je veoma umorna pa je upitala gde se nalazi neka postelja u koju bi mogla da legne i otpočine. Ali životinje su joj odbile pomoći.
„Ti si s njime jela, ti si s njime pila, na nas nisi ni mislila; pa sad gledaj gde ćeš noć provesti.“
Starac joj kaže da se popne uz stepenice gde će naći jednu sobu s dva kreveta, pa da protrese posteljinu i složi belim čaršavima.

„Rastresi ih i zastri belim čaršavima, a onda ću i ja doći da legnem.“
Devojka se popne uz stepenice kako joj je rekao i kad je rastresla posteljinu i zastrala bele čaršave ona legne u jedan od kreveta bez da je sačekala starca. Posle izvesnog vremena, kad je sedi čovek došao, obasjao je devojku svetlom i samo zavrteo glavom negodovajući. Kad je video da je čvrsto zaspala, otvorio je vratašca na patosu i ona „potone“ u podrum.
Uveče, kad se drvoseča kasno vratio kući stao je prekoravati ženu što ga je pustila da celi dan bude gladan. Ali ona se branila da to nije istina, da je poslala najstariju ćerku s loncem čorbe kako joj je naložio, ali da se sigurno izgubila i da će se sutra vratiti.
Sutradan je drvoseča ustao pre zore i kad se spremao da krene u šumu opet naloži ženi da pošalje drugu ćerku da mu donese večeru u šumu. Ovog puta je planirao da ponese vreću sočiva jer ima veće zrno od prosa tako da devojka može bolje da ga vidi i neće pogrešiti put.
Kad se sunce već diglo iznad šume, druga ćerka je krenula u šumu, ali su ptice već pozobale sočivo kao i prethodnog dana pa devojka nije znala naći put do oca. Krenula je istim putem kao i njena sestra i došla do kuće starca, čula poziv da uđe i zamolila za hranu i krevet da prenoći. Čovek sa sedom bradom je opet upitao životinje za mišljenje:
„Moja lepa kokice, moj petliću lepi i ti, lepa šaruljo, šta velite vi na to?“
Životinje se opet oglase sa „hum“ što starac shvati kao pristanak i sve se odigra kao prethodnog dana. Devojka je skuvala ukusno jelo, sela da jede i pije sa starcem, a na životinje nije ni obratila pažnju. Kad se stala raspitivati gde bi mogla leći, oni joj odgovore isto što i njenoj sestri:
„Ti si s njime jela, ti si s njime pila, na nas nisi ni mislila, pa sad gledaj gde ćeš noć provesti.“
Kad je zaspala, starac uđe u sobu, zagleda se u nju i zavrti glavom, pa je spusti u podrum kao i sestru.
Trećeg dana drvoseča je rekao svojoj ženi da pošalje i njihovu najmlađu ćerku u šumu. Ona je uvek bila poslušna i dobra pa je mislio da će se ona, za razliku od njenih sestara, držati puta, a ne lutati.
„Pošalji danas s jelom u šumu našu najmlađu ćerku. Ona je uvek bila dobra i poslušna pa će se držati pravog puta i neće tumarati okolo poput divljih bumbara, kao njene sestre.“
Majka nije htela pristati pa ga upita da li treba da izgubi i svoje najdraže dete, ali muž joj je rekao da se ne brine jer je najmlađa ćerka razborita i pametna. Ovog puta je odlučio poneti vreću graška da devojka sigurno primeti označen put.
Kad se sunce diglo iznad šume, devojka je krenula s kotarnicom u ruci, ali grašak je već bio u voljkama golubova koji su živeli u šumi pa nije znala na koju stranu treba da krene. Zatim se počela brinuti i neprestano misliti kako će njen otac biti gladan i kako će jadna majka biti tužna ako ne dođe kući na vreme. Konačno, kad je padao mrak, ugledala je svetlost u daljini kako treperi. Došla je do kuće u šumi i učitivo zamolila starca da ju primi da prenoći, a on ponovo upita životinje za mišljenje:
„Moja lepa kokice, moj petliću lepi, i ti, lepa šaruljo, šta velite vi na to?“
Životinje opet odgovore jednostavnim „hum“ , pa joj starac naloži da napravi večeru.

Devojka je odmah prišla životinjama koje su ležale kraj peći pa rukom pomazila petlića i kokicu, prelazeći malom ručicom preko njihovog perja, a kravu šarulju pomiluje između rogova. Pa krene da kuva čorbu kako je starac tražio. Kad je bila gotova i iznela činiju na sto ona ga upita što bi trebala životinjama da pripremi.
„Zar da se ja nahranim, a ove dobre životinje da ništa ne dobiju?“ U kući ima svega u izobilju, pa ću se najpre za njih pobrinuti.“
Ona izađe i donese prosa i ječma pa istrese pred petlića i kokicu, a pred kravu šarulju stavi naramak mirisnog sena.

„Prijatno vam bilo, životinje drage“, reče, „a kad ožednite, dobićete sveže vode.“
Zatim unese vedro sveže vode i petlić i kokica skoče na ivicu vedra pa zamoče svoje kljunove, izvuku glave kao što ptice piju, a i krava šarulja se svojski napila. Kad je podmirila sve životinje, devojka je sela za sto pored starca i počela jesti ono što joj je on ostavio. Nije prošlo dugo vremena, a petlić i kokica počnu zavlačiti svoje glavice pod krila i spavati, a krava šarulja počne žmirkati očima.
Devojka ih pozove da pođu na počinak, a starac ih pita za mišljenje, ali ovog puta mu životinje odgovoriše:
„Hum, ti si s nama jela, ti si s nama pila, mislila si na sve nas, želimo ti laku noć.“
Zatim se devojka popela uz stepenice, rastresla perine i zastrala čaršave kako joj je starac rekao pa kad je završila pričeka starca da legne u postelju. Kad je došao, seda brada mu je dosezala sve do nogu, pa legne u krevet. Kad je on zaspao, devojka legne u drugi krevet i zaspe.
Mirno je spavala do ponoći, a onda je začula u kući neku buku koja ju je probudila. Po uglovima sobe je počelo nešto da pucketa, a vrata su se odjednom otvorila i udarila o zid. U gredama je zatutnjalo, kao da ih je nešto izvaljivalo iz šarki, činilo se kao da će se stepenište urušiti, a na kraju i krov. Ali kako se opet utišalo i devojka nije bila povređena, ponovo je legla i nastavila spavati.
Kad se ujutro probudila videla je da se nalazi usred velike dvorane u kojoj se sve blistalo. Na zidovima su se uvis pružali cvetovi na zelenoj svili, posteljina je bila od slonovače, a pokrivač kojim se pokrivala od crvene kadife. Na maloj stolici pored njenog kreveta stajalo je par biserom izvenih papučica.
Devojka je pomislila da sanja, ali onda su ušle tri bogato odevene sluge i rekle da im nešto zapovedi. Ona im je rekla da se pomere jer se htela ustati, skuvati čorbu i nahraniti životinje.
„“Idite tamo“, odgovori devojka, „ja ću odmah ustati, skuvati čorbu, a onda ću nahraniti i lepu kokicu, lepog petlića i lepu šarulju.““
Mislila je da je starac već ustao, pa se okrenula prema njegovom krevetu, ali u njoj nije ležao sedi starac već nepoznat čovek. Kad ga je pogledala videla je da je mlad i lep. Stranac se probudio i rekao joj da je carević i da ga je jedna zla veštica začarala da živi u šumi kao starac.
„Ja sam carević, ali jedna opaka veštica me je opčinila da kao star i sed čovek živim u šumi. Niko nije smeo biti kraj mene osim moje tri sluge u obličju kokice, petlića i šarulje. A te čini nisu mogle prestati sve fok i nama ne dođe neka dvojka toliko dobra srca da je ljubazna ne samo prema ljudima nego i prema životinjama, a to si bila ti, i noćas u ponoć smo se spasili zahvaljujući tebi i stara kućica u šumi opet se pretvorila u moju carsku palatu.“
Kad su ustali, carević je rekao trojici slugu da dovezu kočiju i da dovedu devojkinu majku i oca na svadbu, ali ona je odmah upitala za svoje dve sestre. Carević joj je rekao da ih je zatvorio u podrum jer su bile ohole, ali da će sutra biti puštene i odvedene u šumu da rade kao sluškinje sve dok ne poprave svoje ponašanje i nikad više ne ostave jadne životinje da budu gladne.

Informacije za naučnu analizu
Statistika bajke | Vrednost |
|---|---|
| Prevodi | EN, ZH, ES, FR, RU, UA, CZ, PT, JA, DE, KO, VI, TR, IT, PL, NL, RO, EL, HU, DA, FI, SE, BE, BG, SK, NO |
| Indeks čitljivosti po Björnssonu | 39,3 |
| Broj karaktera | 9.321 |
| Broj slova | 7.350 |
| Broj rečenica | 85 |
| Broj reči | 1.732 |
| Prosečan broj reči po rečenici | 20,38 |
| Reči sa više od 6 slova | 328 |
| Procenat dugih reči | 18,9% |
| Odnos tip-token (TTR) | 0,406 |
| Pokretni prosečni odnos tip-token (MATTR) | 0,826 |
| Mera tekstualne leksičke raznovrsnosti (MTLD) | 108,2 |
| Hapax legomena | 476 |
| Prosečna dužina reči | 4,24 |
| Medijana dužine rečenice | 19,0 |
| 90. percentil dužine rečenice | 31,0 |
| Udeo direktnog govora | 36,1% |
| Složenost rečenice | 1,31 |
| Konektori | 0 |
| Referencijalna kohezija | 0,022 |
| Kandidati za likove/imena | Moja (2) |
| Mreža ko-pojavljivanja likova | nema |
| Kandidati za motive/oznake | Брати Ґрімм |













