Baba Hole - Bajka braće Grim

Imala neka udovica dvije kćeri. Jedna je bila lijepa i vrijedna, a druga ružna i lijena. Ona je ipak mnogo više voljela ružnu i lijenu jer je to bila njena rođena kći, a ona druga je morala da obavlja sve poslove i da bude Pepeljuga u kući. Jadna djevojka je svakog dana morala da sjedi na cesti kraj bunara i da toliko prede dok joj kr v ne bi potekla iz prstiju. Jednom se dogodi da je klupče zamrljala kr vlju, pa se naže na bunar da ga opere, ali joj ono iskoči iz ruke i pade u bunar. Djevojka se rasplaka, pa otrča maćehi i ispriča joj svoju nevolju. Ali maćeha je strašno izgrdi i bila je tako nemilosrdna da joj reče: – Pošto si ispustila klupče, moraš mi ga i izvaditi!

Slika: Otto Kubel (1868 – 1951)

Djevojka se vrati na bunar, pa kako u svom strahu nije znala šta će, skoči u bunar da klupče izvadi. Izgubi svijest, a kad se probudila i došla sebi, nađe se na jednoj lijepoj livadi gdje je sjalo sunce i cvjetalo hiljade cvjetova. Ona pođe dalje po livadi i naiđe na jednu peć punu hljebova. Hljeb je vikao: “O, izvadi me, izvadi me, izgorjeću, već odavno sam pečen.” Ona priđe pa lopatom povadi sve hljebove. Pođe dalje pa naiđe na stablo na kojem je bilo puno jabuka i koje je vikalo: “O, otresi me, otresi me, sve su jabuke već zrele.” Ona zatrese stablo, a jabuke počeše padati kao kiša, pa je tresla sve dok nijedna jabuka ne ostade na dr vetu, a kad ih je sve sakupila na gomilu, pođe dalje. Najzad stiže do jedne kućice iz koje je virila neka stara žena, pa kako je ova imala velike zube, ona se uplaši i htjede da pobjegne. Ali starica povika za njom: – Z ašto se plašiš, drago dijete?

Slika: Otto Kubel (1868 – 1951)

Ostani kod mene, pa ako hoćeš da sav posao obavljaš u kući, biće ti dobro. Samo moraš paziti da moju postelju dobro namještaš ujutro i da je tako istreseš da perje leti, tada pada snijeg na zemlji: ja sam baba Hole.5 Pošto je starica tako ljubazno govorila, djevojka se osmjeli pa pristade i započe svoju službu. Brinula se za sve, na zadovoljstvo starice, a njenu postelju je tako jako tresla da je perje letjelo kao snježne pahuljice. Zato joj je kod nje bilo dobro i nikad nije čula ružne riječi, a svaki dan je dobila dobrog jela i pića.

Slika: Otto Kubel (1868 – 1951)

Tako je provela jedno vrijeme kod babe Hole, a onda postade tužna i žalosna. U početku nije znala šta joj je, a onda shvati da je to čežnja za kućom. Iako joj je ovdje bilo hiljadu puta bolje nego kod njene kuće, ipak je čeznula za njom. Najzad reče starici: – Obuzela me tuga za kućom i ma koliko da mi je ovdje dobro, ne mogu više ostati. Moram gore svojima. Baba Hole joj reče:

5 U nekim krajevima Njemačke, kad pada snijeg, kažu: To baba Hole

– Sviđa mi se što si poželjela svoju kuću i pošto si mi tako vjerno služila, ja ću ti pokazati put. Potom je uze za ruku i odvede do neke velike kapije. Kapija se otvori i baš kad je djevojka prolazila, pade jaka zlatna kiša i sve se zlato zadrža na njoj i prekri je.

Slika: Otto Kubel (1868 – 1951)

– Ovo ti je nagrada što si bila tako vrijedna, – reče baba Hole pa joj dade i ono klupče što joj je bilo palo u bunar. Onda se kapija zatvori i djevojka se nađe gore na zemlji, nedaleko od kuće svoje maćehe. A kad se približi dvorištu, pijetao koji je sjedio na bunaru povika: “Kukuriku, naša zlatna djevojka opet je tu.” Tada ona uđe u kuću i, pošto je bila prekrivena zlatom, maćeha i sestra je ljubazno dočekaše.

Slika: Otto Kubel (1868 – 1951)

Djevojka ispriča sve što joj se dogodilo i kad je majka čula kako je ona došla do velikog bogatstva, zaželje da i svojoj ružnoj i lijenoj kćeri pribavi takvu istu sreću. Sad je i ova morala da sjedi i da prede kraj bunara, i da bi joj prsti bili kr vavi, gurnu joj ruke u živicu. Onda ona baci klupče u bunar pa skoči za njim. I ona se nađe, kao i ona pr va, na lijepoj livadi i pođe istim putem dalje. Kad je stigla do peći, hljeb opet povika: “O, izvadi me, izvadi me, izgorjeću, već sam odavno pečen.” Ali lijena odgovori: – Neću, neću da se isprljam – i ode dalje. Uskoro stiže do jabuke koja povika: “O, otresi me, otresi me, sve su jabuke već zrele.” Ali ona odgovori: – Baš me briga, neću da mi padnu na glavu – i ode dalje. Kad stiže pred kućicu, ne uplaši se babe Hole, jer je već znala za njene velike zube, pa se odmah pogodi da radi kod nje. Pr vog dana se prisili da bude vrijedna i da sluša babu Hole, jer je mislila na ono silno zlato što će joj ga pokloniti. Ali već drugog dana poče da biti lijena, a trećeg još više, tako da ujutro nije htjela ni da ustane iz kreveta. Ona nije namještala postelju babe Hole kako treba, pa ni perje nije letjelo. Zato je babi Hole ubrzo sve dosadilo pa joj otkaza službu. Lijena je bila zadovoljna jer je mislila da će sada i na nju pasti zlatna kiša. Baba Hole je zaista odvede do one kapije, ali kad je ona prolazila, sruči se na nju umjesto zlata veliki kazan katrana. – To ti je nagrada za tvoju službu, – reče baba Hole i zatvori vrata. Tako lijena sva pokrivena katranom stiže kući, a pijetao na bunaru, kad je ugleda, povika: “Kukuriku, naša prljava djevojka je opet tu.

Slika: Otto Kubel (1868 – 1951)

” A katran se bio tako čvrsto prilijepio da ga nije više mogla skinuti do kraja života.

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu