Vrijeme života - Bajka braće Grim

Kad je bog stvorio svijet i svakom stvoru htio odrediti vrijeme života, dođe magarac i zapita: „Gospode, dokle ću ja živjeti?“ „Trideset godina“, reče bog. „Je li ti pravo?“ „Ah, gospode“, uzdahne magarac, „to je mnogo vremena. Pomisli samo na moj mukotrpni život; od jutra do mraka nositi teške tovare, vrće žita tegliti u mlin, da drugi kruha imaju, dok me pritom batinama i udarcima nogom okrepljuju i očiljuju. Skini mi jedan dio dugih godina.“ Bog se sažali na magarca i dade mu osamnaest godina. Magarac ode zadovoljan, a uto dođe pas. „Dokle bi ti htio živjeti?“ zapita ga bog. „Magarcu je trideset godina previše; no ti bi mogao time biti zadovoljan.“ „Gospode“, ponizno će pas, „je li to tvoja želja? Pomisli koliko moram trčati: noge mi toga ne mogu izdržati; pa kad onemoćam za lajanje i izgubim zube, te ne mognem više ujedati, šta mi ostane drugo, već da iz jednoga zakutka trčim u drugi i da režim?“ Bog usliša opravdanu molbu i dade mu dvanaest godina. Nato dođe majmun. „Ti bi sigurno htio živjeti trideset godina, zar ne?“ zapita bog. „Ne treba da radiš kao magarac i pas, a osim toga vazda si dobre volje.“ „Ah, gospode“, majmun će uvjerljivo, „to se samo tako čini; no sasvim je drukčije: kad pada prosena kaša, nemam žlice; vječno moram praviti šale, kreveljiti se, da se ljudi mogu smijati, a kad mi dadu jabuku i ja zagrizem, kisela je. Kako li se često iza veselja krije žalost! Trideset godina neću izdržati.“ Bog mu se smilova i dade mu deset godina.

Napokon dođe čovjek veseo, zdrav i čio, i zamoli boga da mu odredi vrijeme. „Trideset ćeš godina živjeti“, odlučno će bog. „Je li ti dosta?“ „Tako malo!“ uzdahne čovjek. „Kad sagradim kuću i na mom vlastitom ognjištu zaplamsa vatra; kad usadim drveće i ono stane cvasti i plodove nositi, a ja se počnem veseliti životu, zar da onda umrem! O, gospode, produlji moje vrijeme!“ „Dodat ću ti osamnaest magarećih godina“, odlučno će bog. „Nije mi dosta“, prigovori čovjek. „Evo ti još dvanaest pasjih“, požuri se bog. „I to mi je premalo.“ „Dobro“, nestrpljivo će bog. „Dat ću ti još deset majmunovih i ništa više.“ Čovjek otiđe nezadovoljan. Prema tome, čovjek živi sedamdeset godina. Prvih trideset, to su njegove čovječje godine; one brzo prođu; tada je on zdrav i vedar, radi s veseljem i raduje se životu. Zatim dolazi osamnaest magarećih godina; tada mu natovare jedan teret za drugim, mora nositi žito kojim se drugi hrane; batine i udarci njemu su plaća za to što vjerno služi. Onda dođe dvanaest pasjih godina; tada se gura po zakucima, reži i nema više zuba. A kad i to vrijeme prođe, onda završi s majmunovim godinama; tada je čovjek slabouman i smiješan, bude djetinjast i služi djeci kao ruglo.

Izvor: Braća Grimm: Priče (Viktor Kralj, Vjeverica 1962)

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu