Podeli
Sedam gavrana
Sedam gavrana Märchen

Sedam gavrana - Bajka braće Grim

Vreme čitanja: 6 min

Imao neki č ovjek sedam sinova, a nijedne kćeri, premda je želio; napokon se njegova žena opet ponada djetetu, i rodi djevojčicu. Radost bijaše velika, ali dijete slabašno i ma lo, pa ga dakle trebalo odmah krstiti. Otac pošalje jednoga dječaka na vrelo, da donese vode za krštenje; i ostala šestorica po đu s njime, a kako svaki htjede da zahvati, padne im vrč u studenac. Dječaci stajahu kao ošinuti, ne znajući šta da počnu; ne ufahu se kući. Kad ih nikako ne bi, uznemiri se otac: – Zacijelo su igrajući se opet zaboravili. Obijesna mladež. – Bojaše se, da mu dijete umre nekršteno, te onako zlovoljan vikne: – Prometnuti se svi u gavrane, dabogda! Jedva je to izgovorio, kadli ču šum u zraku iznad svoje glave; pogleda uvis i opazi, kako se sedam gavrana, crnih poput ugljena, diglo i odletjelo. Roditelji ne mogahu oporeći prokletstva da djeca budu odčarana, i koliko god bijahu žalosni, što izgubiše svojih sedam sinova, tješili se donekle svojom dragom kć erkom, koja je ubrzo ojačala i svakim danom bivala ljepša. Dugo vremena ona ne zna đaše, da je imala brać e, jer se roditelji čuvahu, da ih ne bi spomenuli. Jednoga dana slučajno čuje kako ljudi o njoj govore da je doista lijepa, ali da je upravo ona kriva nesreći svoje sedmero braće. To nju strašno ražalosti, i ona pođe ocu i majci te ih zapita, da li je imala braće i kamo ih je nestalo. Roditelji nisu više mogli sakrivati tajne te joj napokon rekoše, da je to sudbina, a njezino rođenje da je samo bezazlen povod tome. No djevojku od dana u dan uznemirivaše savjest zbog toga i mišljaše, da bi braću trebalo nekako izbaviti. Nemaše mira ni pokoja, dok jednoga dana ne krenu u daleki svijet, da prona đe svoju braću i oslobodi, pa stajalo je što mu drago. Ništa drugo ne ponese sa sobom osim jednoga prsten čića, što joj ga roditelji dadoše za uspomenu; zatim kruh, da ima, kad ogladni; vrč ić vode, da ima, kad ožedni, i stolič icu, da sjedne, kad se umori. I tako je išla te išla, daleko, daleko, do nakraj svijeta i došla k suncu; a sunce bijaše prevruće i strahovito, jer je proždiralo malu djecu. Djevojka brže pobjegne i pohiti k mjesecu, a on bijaše suvi še hladan, i strašan, i opak, pa kad je opazio dijete, progovori: – Mirišem, mirišem ljudsko meso. Djevojka se brže udalji i dođe k zvijezdama; one bijahu dobre i prijazne, a svaka je sjedila na posebnoj stolici. Danica ustane, dade joj pile ću košticu i pouči je ovako: – Bez ove koštice ne možeš otvoriti stakleno ga brda, a u staklenom se brdu nalaze tvoja braća. Djevojka uzme košticu, pomno je zamota u rupčić i zaputi se dalje; napokon stigne do staklenoga brda. Vrata bijahu zaključana, i ona htjede izvaditi košticu, ali kad razmota rupčić, on prazan; izgubila dar dobrih zvijezda. Šta da počne? Htjela bi izbaviti svoju braću, a nema ključa od staklenoga brda. Dobra sestrica uzme nož i odreže sebi mali prstić, stavi ga u vrata i otvori ih. Kad je ušla, evo ti joj ususret patuljčića, koji je zapita: – Šta tražiš, dijete moje? – Tražim svoju braću – odgovori djevojka – sedam gavranâ. – Gospoda gavrani nisu kod kuće – reče joj patuljak. – Ali ako želiš čekati, dok se vrate, uđi. Zatim patuljč ić donese jelo za gavrane na sedam tanjuri ća i u sedam vrčića, a sestrica sa svakoga tanjurića okusi mrvicu i iz svakoga vrčića popije po gutljajčić; a u posljednji vrčić spusti prstenčić, što ga imađaše sa sobom. Najednom se oču u zraku lepršanje i lelek. – Eno dolijeću gospoda gavrani – upozori patuljčić. Kad se spustiše, htjedoše jesti i piti, pa potražiše svoje tanjuri će i vrčiće. Pri tom stadoše pitati jedan za drugim: – Tko je jeo iz moga tanjurića? – Tko je pio iz moga vrčića? To su bila ljudska usta. A kad sedmi ispi do dna, dokotrlja mu se prstenči ć. Gavran pogleda i prepozna prsten svoga oca i svoje majke. – Bože daj – vikne – da je naša sestrica ovdje; onda smo izbavljeni. Kada djevojka prisluškujući za vratima oču tu želju, iziđ e pred braću, i u taj čas poprime gavrani opet svoje ljudsko obličje. Svi se milovahu i cjelivahu, a onda veselo odoše doma.

Izvor: Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke (Viktor Kralj)

LanguagesUčite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu

Statistika bajke
Vrednost
BrojKHM 25
PrevodiEN, ZH, ES, FR, RU, UA, CZ, PT, JA, DE, VI, TR, IT, PL, NL, RO, EL, HU, DA, FI, SE, BE, BG, ET, LV, SK, SL
Indeks čitljivosti po Björnssonu39,2
Broj karaktera4.066
Broj slova3.182
Broj rečenica42
Broj reči711
Prosečan broj reči po rečenici16,93
Reči sa više od 6 slova158
Procenat dugih reči22,2%
Odnos tip-token (TTR)0,612
Pokretni prosečni odnos tip-token (MATTR)0,875
Mera tekstualne leksičke raznovrsnosti (MTLD)246,3
Hapax legomena344
Prosečna dužina reči4,48
Medijana dužine rečenice15,5
90. percentil dužine rečenice27,9
Udeo direktnog govora0,0%
Složenost rečenice2,21
Konektori0
Referencijalna kohezija0,015
Kandidati za likove/imenanema
Mreža ko-pojavljivanja likovanema
Pitanja, komentari ili iskustva?

Najčitanije bajke

Autorska prava © 2026 -   Pravno obaveštenje | Politika privatnosti|  Sva prava zadržana Powered by childstories.org

Keine Internetverbindung


Sie sind nicht mit dem Internet verbunden. Bitte überprüfen Sie Ihre Netzwerkverbindung.


Versuchen Sie Folgendes:


  • 1. Prüfen Sie Ihr Netzwerkkabel, ihren Router oder Ihr Smartphone

  • 2. Aktivieren Sie ihre Mobile Daten -oder WLAN-Verbindung erneut

  • 3. Prüfen Sie das Signal an Ihrem Standort

  • 4. Führen Sie eine Netzwerkdiagnose durch