Seljak i đavo - Bajka braće Grim

Bio neki pametan i lukav seljak, o čijim bi se šalama moglo mnogo pripovijedati; no najljepša je priča, kako je nadmudrio đavla te mu se narugao. Jednoga dana taj seljak uzorao njivu i pošao kući, kad se već bilo smračilo. Najednom ugleda nasred njive hrpu žerava, pa iznenađen priđe da vidi šta je, a ono na žaru sjedi mali crni đavo. „Ti zacijelo sjediš na blagu?“ zapita seljak. „Da“, odgovori đavo, „na blagu, i to na više zlata i srebra, nego što si ga ti u svom životu vidio!“ „Blago leži na mojoj njivi, dakle je moje“, isprsi se seljak. „Bit će tvoje“, složi se đavo, „ako mi dadeš u dvije godine polovicu onoga, što tvoja njiva nosi; novaca imam napretek, nego ja želim zemaljskih plodova.“ Seljak na to pristane. „Da ne bi došlo do svađe pri diobi“, lukavo će seljak, „neka bude tebi, što je nad zemljom, a meni što je pod zemljom.“ Prijedlog se đavlu svidio. No seljak posije repu. Kad dođe vrijeme ljetini, eto ti đavla po svoj dio, ali ne nađe ništa drugo osim uvela lišća, dok seljak veselo iskapaše svoju repu. „Jedanput si se okoristio“, ljutito će đavo. „Ali nećeš drugi put; tebi će pripasti, što raste nad zemljom, a meni što je pod zemljom.“ „I meni je pravo“, prihvati seljak. No kad je došlo vrijeme sjetvi, posije seljak pšenicu, a ne repu. Plod dozrio, te seljak otiđe na njivu i požanje puno klasje sve do zemlje. Stigne i đavo, pa kad nađe samu strninu, strmoglavi se u provaliju. „Tako treba liscima podvaliti!“ poviče seljak.

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu