Tri brata od zanata - Bajka braće Grim

Ono vam jednom bio starina što je imao tri sina i nikakva drugog imutka osim kuće u kojoj su živjeli. Svaki je sinak želio da njemu pripadne kuća po očevoj smrti, a otac svu trojicu podjednako volio, pa nije znao što će i kako će a da ni jednome sinku ne učini krivo. Kuće nije htio prodati jer ju je naslijedio od svojih predaka — inače bi novac, dakako, lako podijelio sinovima. Domišljao se on svakojako i naposljetku se domisli; pozva sinove te će im ovako:

— Hajte u svijet i za srećom se ogledajte. Neka svaki izuči kakav zanat, pa kad se onda vratite ovamo, kuća će pripasti onome koji izvede najbolje umještvo u svome zanatu.

Sinovi bijahu s time sporazumni. Najstariji odluči da bude kovač i potkivač, srednji brijač, a najmlađi učitelj u mačevanju. Potom se dogovoriše o vremenu kada će se opet naći kod kuće, pozdraviše se s ocem i tako krenuše.

Sreća je poslužila svu trojicu, svaki je od njih našao valjana majstora u koga je mogao čestito izučiti zanat. Kovač potkivao kraljevske konje i u sebi govorio: »Ne brini, kuća ti neće izmaknuti, tvoja je.« Brijač brijao samo otmjenu gospodu te i on mislio da je kuća već njegova. Najmlađi se izvještio u mačevanju; dobio je doduše poneki udarac, ali je stiskao zube i u sebi kazivao: »Budeš li se bojao udarca, ode kuća u nepovrat.«

Kad je došlo dogovoreno vrijeme, vratiše se braća očevoj kući na sastanak. Tu su sjedili i vijećali — ali kako naći najbolju priliku da pokažu svoje umijeće? I dok su oni tako sjedili i o tome raspredali, odjednom ugledaju zeca kako trči preko polja.

— Haj, haj, ovaj mi dolazi baš kao naručen! — uzviknu brijač.

I u tim riječima dohvati pliticu i sapun te uze praviti sapunicu sve dok zec nije prišao u blizinu. Kad je onud naišao, on ga u trku nasapuna i obrija, a ne zaboravi ni brke mu podrezati. I nije ga pri tome ni porezao niti mu ma i dlaku povrijedio.

— Eh, ta ti valja! — dočeka otac. — Ako druga dvojica ne prionu svojski, kuća je tvoja.

Nije dugo potrajalo kadli ugledaše nekakva gospodina u kolima — jure kola da se sve praši.

— Sad ćeš, oče, vidjeti što ja umijem — isprsi se potkivač.

I to rekavši, potrča za kolima, skide konju u punom trku sve četiri potkove te mu udari nove.

— Baš si momak i pol! — pohvali ga otac. — Majstor si u poslu kao i tvoj brat u svome, i zaista ne znam kome da ostavim kuću.

Uto se javi treći:

— Dopusti, oče, da i ja pokažem svoje umještvo.

A kako je u taj čas počela kiša, isuka on svoj mač i uze njime vitlati nad glavom, tako te ni kap ne pade na nj. A kad je kiša okrenula jače i najposlije ulila kao iz kabla, zavitla on mačem sve brže i brže i ostade suh kao da sjedi pod krovom: ni kap ga nije okvasila.

Kad je otac to vidio, silno se začudi te uzviknu:

— Ti si izveo najveću majstoriju, tvoja je kuća.

Ostala dvojica bijahu time zadovoljna, nisu se protivili. Voljela se braća među sobom, pa sva trojica ostala u kući i bavila se svaki svojim zanatom. A kako bijahu okretni i vrsni poslenici, zarađivali su mnogo novaca. Živjeli su zadovoljno i sretno sve dok nisu prisukali svoj vijek. Kad se jedan između njih razbolio pa umro, ucvilješe se druga dvojica tako i toliko te i oni obolješe i naskoro umriješe. Sve ih sahraniše u jedan grob. Kako su se voljeli i bili složna braća, to i u smrti ostadoše zajedno.

Izvor: Braća Grimm: Bajke i priče (Josip Tabak)

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu