Ukradeni novčići -

Jednom su otac, njegova žena i njihova djeca sjedili oko stola za ručkom, a sjedio je s njima i dobar obiteljski prijatelj, koji je svratio u posjet. Dok su oni tako sjedili, sat je otkucao dvanaest i upravo je u tom trenutku gost vidio kako se vrata otvaraju, a u prostoriju ulazi mrtvački blijed dječak u snježnobijelu ruhu. Nije se osvrtao uokolo, nije prozborio ni riječ, nego je otišao ravno u susjednu sobu. Za nekoliko je trenutaka izašao, i dalje bez riječi, te izašao na vrata. Sutradan, kao i dan poslije toga, dječak se vratio, na isti način. Naposljetku je gost upitao oca tko je to prekrasno dijete koje svakoga dana u podne dođe i ode u susjednu sobu. “Ja ga nisam vidio”, reče otac. “Nemam pojma tko bi to mogao biti.” Sljedećega dana, kad je dječak opet došao, gost je upro prstom u njega, ali ni otac ni majka, pa niti ostala djeca, ništa nisu vidjeli. Gost je ustao i otišao do vrata susjedne sobe te ih odškrinuo. Ugledao je dječaka kako sjedi na podu i prstima pretražuje procijepe između podnih daski, no čim je spazio posjetitelja, nestao je. Gost je ispričao obitelji što je vidio i potanko je opisao dječaka. Majka ga je odmah prepoznala i rekla je: “Oh, to je moje drago dijete, koje je umrlo prije četiri tjedna.” Podigli su podne daske i pronašli dva novčića što ih je majka dala dječaku, da ih dade siromahu. No on je pomislio: “Za to mogu sebi kupiti kolač”, pa je sakrio novčiće ispod poda. Zato nije imao mira u grobu i svaki ih je dan u podne dolazio tražiti. Roditelji su dali novac siromahu i dijete nakon toga nitko više nije vidio.

Izvor: Philip Pullman: Grimmove bajke za male i velike

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram