Repa - Bajka braće Grim

Bila dva brata vojnika: jedan bogat, drugi siromašan. Siromašni se htio izbaviti iz nevolje, pa svukao vojničko odijelo i vratio se na selo. Uskopao svoje malo zemlje i posijao repu. Jedna od te repe rasla, jačala i naočigled debljala: nikako nije prestala da raste. Mogla se nazvati kneginjom svih repa, jer takve još nitko vidio nije, niti će je vidjeti. Napokon bude tako velika, te sama ona zapremi čitava kola, pa dva vola imadoše šta vući. Seljak ne znade šta će, i da li je to njegova sreća ili možda nesreća. I razmišljaše ovako: „Da je prodam? Šta mogu za nju dobiti! Da je izjedem? Za to su dobre i manje. Najbolje će biti da je odnesem kralju i poklonim u znak poštovanja.“ Natovari je dakle na kola, uhvati dva vola u jaram, dopremi je u dvor i pokloni kralju. „Kakvo je to čudo?“ upitat će kralj. „Već sam svašta u životu vidio, ali takve grdosije još nikada. Od kakva je sjemena to izraslo? Ili je to samo tebi pošlo za rukom? Zbilja si sretnik.“ „O ne, nisam ja sretnik; ja sam siromah vojnik, a svoju sam vojničku kabanicu objesio o klin, jer nisam imao od čega živjeti, i sad obrađujem njivu. Imam bogata brata, a i tebi je, kralju, dobro poznat; a mene, koji ništa nemam, čitav je svijet zaboravio.“ „Izbavit ću te iz siromaštva i tako nadariti, da ćeš biti jednak svome bratu.“ Pokloni mu mnogo zlata, oranica, livada i stada, i tako ga učini bogatim, te se bogatstvo njegova brata s njegovim nije moglo ni usporediti.

Kad je bogati brat čuo šta je siromašni stekao jednom jedinom repom, spopane ga zavist i stane razmišljati kako bi i on došao do takve sreće. Ali on je htio udesiti mnogo pametnije. Uzme zlata i konja, te ih dopremi kralju, uvjeren da će mu kralj dati za uzdarje mnogo veće darove: ta ako je njegov brat toliko dobio za jednu repu, šta će istom dobiti on za tako lijepe stvari. Kralj uzme darove i izjavi da ne zna čime da mu vrati, što bi bilo bolje i neobičnije od one velike repe. I bogatome ne preostade drugo, već da repu svoga brata natovari na kola i odveze. Došavši kući nije znao na kome da iskali svoj gnjev i jad, dok napokon ne dođe na ružnu misao da ubije brata. Najmi ubojice koji će čekati u zasjedi, a zatim ode k bratu pa mu reče: „Dragi brate, znam za skriveno blago; hajde da ga zajedno dignemo i podijelimo.“ Brat pristane i pođe ne sluteći ništa zlo. Tek što iziđoše, kadli navališe ubojice iz zasjede, svezaše ga i već htjedoše da ga objese. Uto odjekne u daljini pjesma i topot, te ubojice spopadne strah, i oni na vrat na nos strpaju uhvaćenoga u vreću, objese o granu i pobjegnu. On stane vreću derati, dok ne načini rupu i turi kroz nju glavu.

Čovjek što je naišao putem bio đak potukač, te je pjevao i jahao kroza šumu. Kad je onaj u vreći opazio da netko ispod njega prolazi, poviče: „Zdravo da si, dobro mi došao!“ Potukač se ogleda na sve strane, ali ne dokuči odakle glas; napokon vikne: „Tko me zove?“ „Pogledaj uvis!“ odvrati onaj iz vreće. „Evo sjedim ovdje gore u vreći mudrosti; u kratko sam vrijeme naučio velike stvari; sve su škole prema tome priče u vjetar; još malo, pa ću sve izučiti, sići i biti pametniji od svih ljudi. Poznajem zvijezde, nebeske znake, duvanje svih vjetrova, pijesak u moru, liječenje bolesti, moć bilja, ptice i kamenje. Da si ovdje unutri, osjetio bi kakve krasote izlaze iz vreće mudrosti.“ Kad je to potukač čuo, nemalo se začudi, pa će oduševljeno: „Blagoslovljen neka je čas, kad sam te našao; ne bih li i ja mogao malko u vreću?“ „Za plaću bih te i za dobre riječi pustio na kratko vrijeme unutra“, lukavo će onaj u vreći, kao da mu se ne mili. „No treba da čekaš barem sat, jer još nešto moram naučiti.“ Potukač je neko vrijeme čekao, ali napokon mu dojadi; zamoli da ga pusti unutra, jer da ga veoma mori žeđa za znanošću. Nato se onaj u vreći stane pretvarati kao da želi popustiti, te nadoveže: „Da mognem izići iz kuće mudrosti, treba da spustiš vreću na užetu, a onda možeš ući.“ Potukač ga spusti, razveže vreću, oslobodi ga i poviče: „Povuci me brže gore!“ I htjede onako stojeći u vreću. „Čekaj!“ svjetuje ga drugi. „Tako se to ne radi.“ Ščepa ga za glavu, ugura ga obrnutog u vreću i sveže, te učenika mudrosti potegne užetom uvis. Zatim zaljulja njime u zraku i zapita: „Kako ti je, dragi moj druže? Osjećaš li kako ti dolazi mudrost i dobro iskustvo? Ostani samo mirno, gdje jesi, dok se opametiš.“ Zatim sjedne na potukačeva konja i odjaše; no nakon koji sat pošalje čovjeka da ga skine.

Izvor: Braća Grimm: Priče (Viktor Kralj, Vjeverica 1962)

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu