Stari Sultan - Bajka braće Grim

Imao neki seljak vjernog psa, kojeg je zvao Sultan. Sultan je već bio star i pogubio sve zube, pa nije mogao gotovo ništa jesti. Stajao jednom seljak sa svojom ženom pred kućom i govorio: – Sutra ću ubiti starog Sultana, taj više nije ni od kakve koristi. Žena kojoj je bilo žao vjerne životinje odgovori: – Kad nas je tolike godine vjerno služio i ostao nam odan, mogli bismo ga sada iz sažaljenja hraniti. – Ne budi budala, – reče seljak – taj više nema ni jednog jedinog zuba u ustima, ni jedan lopov ga se ne boji, ne treba nam. Ako nas je služio, dobivao je dobro i da jede. Jadni pas, koji je nedaleko ležao na suncu i sve to čuo, rastuži se što će mu sutra osvanuti posljednji dan. On je imao dobrog prijatelja, vuka, pa se uveče odšunja njemu u šumu i potuži se na sudbinu koja ga čeka. – Slušaj, rođače, – reče vuk – budi samo hrabar i ja ću ti pomoći u tvojoj nevolji. Sutra rano tvoj gospodar ide sa ženom u polje. Nikog neće biti kod kuće i oni će ponijeti svoje malo dijete sa sobom. Dok rade, oni obično ostave dijete u hladovini iza živice. Ti lezi kraj njega, kao da ga čuvaš. Onda ću ja izaći iz šume i ukrasti ga. Ti brzo potrči za mnom kao da hoćeš da mi ga otmeš. Ja ću ga ispustiti, a ti ga onda odnesi roditeljima, neka misle da si ga spasio. Biće ti toliko zahvalni da ti neće ništa nažao učiniti. Naprotiv, bićeš u milosti i neće više dozvoliti da ti išta nedostaje. Psu se ovaj prijedlog dopade, pa sve izvedoše kao što su se dogovorili. Otac zakuka kad vidje da mu vuk odnosi dijete, ali kad mu ga stari Sultan vrati, on se obradova, pogladi ga i reče: – Neće ti niko skinuti ni dlačicu s glave, živjećeš u milosti i hraniti se kod nas dok si živ. A svojoj ženi reče: – Idi odmah kući i napravi starom Sultanu poparu za koju mu ne trebaju zubi. Donesi mu jastuk iz mog kreveta, poklanjam mu ga, da mu bude ležaj. Od tada je starom Sultanu bilo tako dobro kako je mogao samo poželjeti. Uskoro potom posjeti ga vuk i obradova se što je sve tako dobro ispalo. – Ali, rođače, – reče on – zažmiri na jedno oko ako ja ponekad ukradem tvome gospodaru koju podeblju ovcu. Danas se teško izlazi na kraj. – Na to ne računaj, – odgovori pas – ja ostajem vjeran svome gospodaru i to neću dopustiti. Vuk je mislio da ovo nije rečeno ozbiljno, pa se došunja te noći i htjede da odnese ovcu. Ali seljak, kome je vjerni Sultan odao vukovu namjeru, sačeka ga u zasjedi, pa mu toljagom dobro pročešlja dlaku. Vuk morade da bježi, pa doviknu psu: – Čekaj ti, nevjerni druže, zbog ovog ćeš se pokajati. Drugog jutra posla vuk svinju da pozove psa u šumu da izravnaju račune. Stari pas Sultan nije mogao naći bolju pratnju pa povede mačka, kome je jedna noga bila prebijena, i kad su krenuli jadni mačak je šepao i od bola ispružio rep uvis. Vuk i njegov pratilac bili su već na zakazanom mjestu, ali kad ugledaše protivnike kako dolaze, učini im se sablja od mačkovog uzdignutog repa i kako je ovaj skakutao na tri noge, pomisliše da to on sakuplja kamenice da ih gađa. Obojica se uplašiše, pa se vepar zarovi u lišće, a vuk skoči na dr vo. Kad pas i mačak stigoše, začudiše se što nikoga nema. Ali vepar nije mogao sasvim da se sakrije u lišće, malo su mu uši virile. Dok se mačak ispitujući osvrtao, strignu vepar ušima, a on, pomislivši da je to miš, skoči na njega i bezdušno ga ugrize. Vepar skoči i pobježe silno drečeći: – Eno vam krivca na dr vetu. Pas i mačak pogledaše gore i vidješe vuka postiđenog što se pokazao toliki plašljivac pa prihvati mir koji mu je pas ponudio.

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu