Tri prelje - Bajka braće Grim

Bila jednom neka lijena djevojka — nikako joj se nije mililo presti. Majka joj govorila te govorila i neprestano ju opominjala da se lati posla, ali sve bijaše uvjetar: koliko god majka upinjala i kćerku svjetovala, djevojku svejednako nije mogla privoljeti da se kudjelje prihvati. Naposljetku majci prekipjelo, razljuti se ona te uze mlatiti kćer, a ova se ljuto rasplaka, udari u gorak plač i jecanje da se čulo naokolo.

U onaj mah ispred kuće iz koje se čuo plač i kuknjava prolazila kočija, a u njoj sjedila kraljica. Ova odmah zapovjedi kočijašu da ustavi kočiju. Kraljica siđe, stupi u kuću i zapita majku zašto bije djevojku te dernjava dopire i na cestu.

Žena se stidjela da pred drugima iznosi kako joj je kći lijena, pa okrenu u druge strune i reče:

— Evo, ne mogu je nikako odvratiti od predenja, neprestano bi prela te prela, a ja se zavrnula u siromaštvu i ne mogu joj nasmagati kudjelje koliko bi trebalo.

Iznenađena, kraljica joj uzvrati:

— A ja opet ništa ne volim tako kao što volim predenje, i ništa mi na svijetu nije uhu tako ugodno i milo nego kad čujem gdje kolovrat zvrji. Lijepo vi pustite svoju kćer da ide sa mnom na dvore: u mene ima kudjelje do grla, može djevojka presti koliko joj srce želi.

Sretna i presretna, majka objeručke prihvati, i kraljica odvede djevojku sa sobom. Kad su stigle na dvore, kraljica je povede gore i pokaza joj tri izbe pune puncate kudjelje.

— A sad prioni pa mi ispredi ovu kudjelju — reče joj kraljica. — Kad završiš posao, udat ću te za svoga najstarijeg sina. Nije važno što si siromašna, ne marim za to: u ženinstvo, u miraz, dovoljna je tvoja uporna marljivost, lijepa je to oprema djevojci.

Prestravila se djevojka — ta toliko kudjelje ne bi stigla ispresti sve kod bi poživjela trista godina i prela svakog dana od zore do mraka.

Kad je ostala sama, briznu u plač, i tri je dana tako sjedila i plakala, a ni prstom da bi maknula.

Trećeg dana eto kraljice: kad je vidjela da djevojka još nije ni počela, dobrano se začudi. A vajna prelja uzela se vaditi i kazala kako od goleme tuge za majkom i kućom nije mogla na posao ni misliti, a kamoli se posla prihvatiti. Kraljici to bilo shvatljivo, ali na odlasku ipak napomenu:

— Sutra ti se valja posla latiti.

Kad je djevojka opet ostala sama, bijaše na sto muka: nije znala što da počne i kako da sebi pomogne, te je samo stajala kraj prozora, tužna i žalosna. I dok je tako stajala i gledala, odjednom uoči gdje nailaze tri žene: u prve jedna noga čotasta, drugoj se ženi donja usna preko brade prevjesila, a u treće palac na ruci širok i splošten.

Zastale žene pred prozorom, pogledale gore te upitale djevojku što joj je i kakvi je jadi biju. Ona im se potuži u kakvu je golemu nevolju zapala, a one joj nato ponudiše svoju pomoć i rekoše:

— Ako pristaneš da nas na svadbu pozoveš, za svoj nas stol smjestiš i nazoveš nas svojim tetkama a nimalo se ne postidiš zbog nas, evo ćemo ti s ovih stopa u pomoć priskočiti i svu ti kudjelju ispresti, i to u malo vremena.

— Baš kao naručeno — obradova se djevojka. — Uđite samo i ne časite časa, nego odmah prionite!

I pusti unutra tri čudne druge, napravi im mjesta u prvoj izbi, a one se lijepo smjestiše i počeše presti. Jedna gazila podnožak na kolovratu i nit izvlačila iz kudjelje na preslici, druga vlažila prvòpređu, a treća uvrtala, sukala udarajući prstom po stolu, i kako god bi udarila, svaki put na pod padale niti, mnoštvo njih, nadasve tanko ispredenih.

Djevojka je svoje prelje krila od kraljice, pa kad bi se ova navratila onamo, ona joj pokazivala hrpe pređe, i kraljica hvalila marljivu poslenicu — pustoj hvali nikad kraja.

Pošto su ispraznile prvu izbu, prijeđoše na drugu i naposljetku na treću, pa i ta doskora ostade prazna. Kad su tako odvalile sav posao, tri se čudne drúge pozdraviše s djevojkom i na odlasku joj pripomenuše:

— Eto tako, i nemoj zaboraviti što si nam obećala. Znaj, na veliko će ti dobro i na veliku korist izići.

Kad je djevojka kraljici pokazala prazne izbe i goleme one hrpe pređe, kraljica pripremi svadbu. Kraljević-zaručnik silno se radovao što će ga zapasti tako spretna i radina žena, i mnogo ju je hvalio.

Uoči same svadbe djevojka, tada već kraljevska nevjesta, povjeri kraljici, svojoj svekrvi:

— Imam tri tetke, mnogo su mi dobro one u životu učinile, pa ne bih htjela da ih u svojoj sreći zaboravim. Dopustite mi da ih pozovem na svadbu pa da sjede za stolom.

— Zašto ne, nema tu nikakve zapreke — prihvati kraljica.

Kad se počelo svadbeno slavlje, eto triju čudnih druga u čudnu ruhu, a mlada ih lijepo dočeka i pozdravi:

— Dobro mi došle, drage tetke!

Mladoženja zapao u čudo te će svojoj mladoj gunđajući:

— Odakle ti i čemu te rugobe?

Potom priđe onoj što je imala čotastu nogu te je upita:

— Od čega vam je stopalo tako široko i čotasto?

— Od gaženja po kolovratu, kad predem: od pustog gaženja — odgovori ona.

— Oda šta vam donja usna tako ovješena? — upita drugu, a ona će na to:

— Od vlaženja prvòpređe, kad predem: od vlaženja, velim.

— Od čega vam tako širok i plosnat palac? — upita treću, a ona mu objasni:

— Od uvrtanja kad predem i sučem: od pustog uvrtanja i sukanja.

Dobrano se prepade kraljević-mladoženja pa odluči:

— Neće moja lijepa žena nikad više ni dirnuti kolovrat!

I tako se kraljičina snaha zauvijek riješila mrskog joj predenja.

Izvor: Braća Grimm: Bajke i priče (Josip Tabak)

Facebook

Whatsapp

Messenger Telegram

Učite jezike. Dvaput dodirnite reč.Učite jezike u kontekstu uz Childstories.org i Deepl.com.

Informacije za naučnu analizu